Od prilagođavanja do otpornosti

Odgovoran posao kao što je izrada Strategije razvoja za prilagođavanje i ublažavanje klimatskih promena i pratećeg Akcionog plana za njeno sprovođenje zahteva multisektorski pristup – koji će osim krajnjih korisnika tj. poljoprivrednih proizvođača i donosioca odluka na lokalnom i nacionalnom nivou, uključiti i niz drugih važnih činioca u proces.

Četvrta radionica projekta “Jačanje klimatske otpornosti u Arilju: participativni pristup ka održivoj adaptaciji“ održana na Svetski dan klimatskih promena, 4. novembra, imala je za cilj upravo da na jednom mestu okupi lokalne i nacionalne donosioce odluka, predstavnike naučnih ustanova i instituta i poljoprivredne proizvođače, kako bi razmenili svoja znanja i iskustva po pitanju izmenjenih vremenskih uslova koje nužno menjanju svakodnevni život.

U prvom delu okupljeni su imali priliku da čuju inspirativnu prezentaciju Marije Ćosić, profesorke Poljoprivrednog fakulteta, koja je govorila o merama adaptacije na klimatske promene u poljoprivredi kao i kako izgleda pametna poljoprivreda, vrlo konkretne primere tehnoloških rešenja koja je dao Institut Mihajlo Pupin, a predstavio Ilija Stevanović. U okviru prvog dela i Institut za ekonomiku poljoprivrede je predstavio osnovne pravce u koncipiranju prioriteta za Strategiju, iz koje će proisteći i druga dva dokumenta do kraja projekta – Akcioni i Investicioni plan.

Jedna od ključnih mera koja pomaže u prilagođavanju na klimatske promene jeste navodnjavanje, ali treba imati u vidu da je voda jedan od dva neobnovljiva prirodna resursa i da ćemo, prema trenutnim projekcijama, do kraja ovoga veka gotovo ostati bez nje. Drugi neophodan resurs za poljoprivredu jeste zemljište, koje imamo, ali ako se neodgovorno delovanje čoveka nastavi istim intenzitetom i ovi kapaciteti će biti iscrpljeni. Profesorka Ćosić je istakla najvažnije mere koje pomažu prilagođavanje na aktuelne vremenske uslove koje osim navodnjavanja podrazumevaju i niz agrotehničkih mera i zaključila da su naši preci sve te mere primenjivali i da je zapravo sada važno da im se vratimo kako bismo sačuvali svoje resurse, ali i omogućili održivu i ekonomski isplativu poljoprivrednu proizvodnju. Razlika između nekada i sada je u tome da možemo da koristimo blagodeti tehnologije.

Jedno takvo tehnološko rešenje ponudio je Ilija Stevanović iz Instituta Mihajlo Pupin, koje je svoju primenu našlo u navodnjavanju površina koje obrađuju mali i srednji proizvođači. Uz investiciju koju je moguće refundirati kroz brojne sisteme domaćih i međunarodnih projekata i koja je isplativa već za tri godine, Stevanović je predstavio samoodrživi sistem za navodnjavanje kao i primer samoodržive sušare. Jedan od zanimljivijih sistema koji je izazvao veliku pažnju, bila je i ideja koja je još uvek u razvoju, a potencijalno bi mogla da spreči da kasni mraz uništi useve – što je čest slučaj u poslednjih nekoliko godina i još jedna ozbiljna pojava izazvana promenom klime.

Drugi deo događaja Od prilagođavanja do otpornosti – kako se suočavamo sa promenama klime bio je posvećen panel diskusiji u kojoj su učestvovali profesorka Poljoprivrednog fakulteta, Marija Ćosić, predstavnica Grupe za prilagođavanje klimatskim promenama Ministarstva zaštite životne sredine, Jovana Planojević, predstavnik Instituta Mihajlo Pupin, Ilija Stevanović i predstavnik Opštine Arilje, Srba Matović.  

Učesnici su najpre izložili kakva je politika i koje su obaveze Srbije kada je reč o primeni Zakona o klimatskim promenama, Programa prilagođavanja na izmenjene klimatske uslove i Uredbe koja olakšava analizu postojećeg stanja na lokalnom nivou, a u kasnijoj fazi i planiranje budućih aktivnosti, kao i kojim se sve mehanizmima služi opština Arilje kako bi omogućila svojim poljoprivrednicima efikasnije preventivne mere. Diskusija se vodila i o tome koliko je važno da se sistematski radi na prilagođavanju u svim aspektima, jer samo jedna mera neće dati rezultate na duže staze. 

Takođe, inicijativa za donošenje strateških dokumenata praćenih Akcionim i Investicionim planom ocenjena je kao pozitivan korak u susret nacionalnom zakonodavnom okviru koji će istovremeno omogućiti Arilju lakši i bolji pristup novim fondovima koji su namenjeni održivoj i otpornijoj poljoprivredi.

Ovakve inicijative mogle bi da posluže kao dobar primer drugim jedinicama lokalne samouprave da se samostalno organizuju i krenu u susret pozitivnim rešenjima, naravno, uz pojedinačne analize stanja koje podrazumevaju drugačije postavljene prioritetne mere prilagođavanja.

Još jedan važan zaključak diskusije jeste i povratak lokalnoj organizaciji pooljoprivrednika u cilju brže i efikasnije informisanosti o velikom broju mogućnosti za njih kao i deljenju postojećeg znanja rasutog po stručnim institutima i relevantnim institucijama. Prisutni su se saglasili da je današnje teme i rešenja potrebno predstavilti na još jednom skupu i proizvođačima, jer bi imali priliku da sami diskutuju i neposredno se informišu o starim I novim rešenjima.